U proljeće se pojavljuje jedna od najzanimljivijih pečurki, mala, neobična ali gospodarica šume. Smrčak, pečurka sa šupljikavim šeširom, savršeno se uklapa u okolinu, pa je time još veći izazov naći je u šumi. Ona spada u red najzdravijih plodova prirode. Ova gljiva raste od aprila do juna u niskoj travi i prorijeđenim šumama, ali sušena može da se kupi u dobro opremljenim marketima.
U Štitarici narasla je ova gljiva za Ginisa. Pronašao je i ubrao Radoje Čobeljić. On se sa porodicom sakupljanjem smrčaka i drugog šumskog bilja bavi 40 godina. Smrčak kojeg je pronašao težak je preko jednog kilograma, a njihov prosjek je od 50 do 150 grama.
– Nikada nijesmo našli ni približno sličnu pečurku. Ovoliki smrčak je baš neuobičajen jer je on u prosjeku od 50 do 150 grama. Ovoj gljivi je pogodovala su klima i velike padavine, odnosno pomiješane padavine i toplo vrijeme. Nju nijesam našao u šumi gdje joj je stanište, nego na livadi. Tu je plodno zemljište. Pečurke se razmnožavaju sporama, vjerovatno da je vjetar te spore donio. Nikada ja tu nijesam našao pečurku, a nije daleko od moje kuće. Tu smo još našli dvije, ali manje od neuobičajene veličine. Inače, to nije stanište smrčka. Kad sam je našao znao sam da je smrčak, jer se razlikuje od svih pečurki, ali nisam slutio da ima preko pola kilograma – rekao je Čobeljić.
Čobeljić je smrčka za Ginisa osušio i vakumiraće ga.
– U Gacku je nađena najveća vrsta ove pečurke od 930 grama. Ova moja štitarička je šampionka. Nisam je nosio ni u jednu instituciju. Iskreno i ne znam kome bih se obratio. Malo ko vodi računa o nama sakupljačima. Samo sam je osušio i sačuvaćemo je vakumiranu – kaže Čobeljić.
Čobeljići sakupljaju šumske plodove, a bave se i uzgojem malina i pčelarstvom. Imaju oko 100 pčela, a 5.000 malina.
– Kad dođe proljeće vrijeme je za smrčak. Tada počinje berba i od toga zarađujemo. Priroda je izdašna i ko hoće da zarađuje, a da ne naruši prirodu, ona nagradi svakog sakupljača biljaka i pečuraka – ističe Čobeljić.
On kaže da se isplati baviti se ovim poslom, ali da on bude samo uzgredan. Najviše mu se dopada to što se upoznaje sa prirodom.
– Mi ne tražimo pomoć Ministarstva poljoprivrede, ali ni to da nam odmažu. Imam 33 godine radnog staža, a ovim se bavim 40 godina. Nas je petoro u porodici, imamo tri studenta, a primanja nemamo. Tako da smo preživjeli od prirode i svoga rada. Imamo otkupne stanice, tu su i ljudi koji se bave otkupom ljekovitog bilja. S tim nemamo problema. Ja prodajem Miru Paleviću. Novac dobijemo odmah, nema čekanja, nema prevare – ističe Čobeljić.
Čobeljić kaže da je usput otkrivao gdje su staništa ovih gljiva.
– Ja ne idem baš da ih tražim, jer znam njihovo stanište. Znam teren i ne idem daleko. Kad palioci zapale šume nabere se mnogo. To pogoduje razvoju gljiva. Onda tu uzmemo po nekoliko hiljada. A u prirodi se ne ubere nekoliko kilograma suvih. Treba deset kilograma sirovih za jedan kilogram suvih pečuraka. U planinu treba ići jer je fabrika kiseonika, našli ili ne pečurke – kaže Čobeljić.
Otkupne cijene smrčka su visoke, od 50 do 200 eura, jer ih je teško naći, a kvalitetne su za ljudsku ishranu. Zdrave su i omiljene u mnogim domovima i restoranima. Smrčak sadrži visok nivo antioksidanata, koji sprečavaju stvaranje slobodnih radikala i uništavaju postojeće.
A.D.
Poboljšava rad jetre
Smrčak poboljšava rad jetre, a blagotvorno djeluje i na kardiovaskularni sistem. Ovu gljivu koriste i kao dijetalnu hranu, jer je bogata vlaknima. Vitamini i minerali, koji se nalaze u smrčku poboljšavaju gustinu kostiju, rad srca i povećavaju životnu energiju. Ova divlja gljiva cijenjena je zbog zanimljivog izgleda. Ima kapicu nalik pčelinjem saću. Ta rupičasta tekstura je idealna za soseve i čorbe, jer dobro upija različite ukuse i lako se sjedinjuje.
Za one koji nijesu dobri poznavaoci gljiva, najbolje je da smrčak kupuju u marketima i prodavnicama, jer postoje slične vrste, koje su otrovne dok se termički ne obrade.